Starogradsko polje
Veliko polje, u sredini otoka, mijenjalo je ime kako su se mijenjali njegovi gospodari: grčki Khora Pharu (izg.Hora Farau), rimski Ager Pharensis, srednjovjekovni Campus Sancti Stephani (Polje sv. Stjepana), danas Starogradsko polje. Ali uvijek je bio trbuh otoka: omogućavalo je život tijekom tisućljeća. Polje je zapravo kulturni krajolik oblikovan tisućljećima. Osnovnu arhitekturu zadali su mu prije 24 stoljeća grčki kolonisti: podijeljeno je na pravokutne parcele 1x 5 stadija (oko 180x900m) omeđene suhozidima, a poljem su prošli glavni putovi koji ga pravilno presijecaju uzduž i poprijeko.
Danas je poznata točka u polju na raskrižju putova iz koje je grčki mjernik započeo ovaj graditeljski pothvat. Poznat nam je i vlasnik jedne velike parcele iz grčkog doba: Matij (sin) Pitejev (gr.Mathios Pytheos), čije je ime uklesano na međaškom kamenu koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Na području Kupinovik, ispod Dola, zemlju je imao najprije Grk Kmon (sin) Filoksenidov (gr. Komon Filoxenides), a kasnije je na njoj veliku gospodarsku kuću sagradio gradski vijećnik Pharije, Rimljanin gaj Kornificije Kar (lat. Gaius Cornificius carus).
Starogradsko polje oduvijek je zasađeno vinovom lozom a u antici i srednjem vijeku sijalo se i žito. Na rubovima parcela i u škrtijim predjelima rasla je smokva. Bajami su bili bliže naseljima, gotovo u vrtovima. Maslinici su se kao i danas, penjali uz niske obronke polja. Među maslinama rasli su rogači. Još više, donedavno su bili terasasti nasadi lavande, sađene nakon propasti vinove loze početkom XX. st. Danas ih osvaja alepski bor, koji se polako spušta do rubova naselja.
Starogradsko polje je, zbog najbolje očuvane katastarske podjele na Mediteranu, 2008. godine uvršteno na UNESCO listu svjetske kulturne baštine zajedno s starom gradskom jezgrom Staroga Grada.
