Ribnjak Petra Hektorovića

Tvrdalj Petra Hektorovića (1487. – 1572.), s ribnjakom i golubinjakom nad njim, najpoznatija je građevina Staroga Grada. Ovaj renesansni pjesnik gradio ga je cijelog svog dugog života i bio mu je jednako značajan kao i književno djelo.
U njemu je ostvario ideju mikrokozmosa – malog, zatvorenog svijeta u kojem prostor za život imaju sva božja bića – ribe, ptice, bilje i ljudi (on, njegovi prijatelji, sveta žena, putnici i siromasi!).
Tvrdalj je i kamena knjiga – Hektorović je uklesao više od dvadeset kamenih natpisa na latinskom, talijanskom (na talijanskom samo jedan – vlastiti
životni moto: Fede e realta o quanto e bella! – O koliko je lijepa vjera i stvarnost!) i na hrvatskom jeziku. Pjesnik, kršćanski mislilac i graditelj Petar Hektorović podizao je Tvrdalj (od tvardina, tvrdina=utvrda) ustrajno gotovo opsesivno cijelog svog dugog života. Započeo ga je kao ljetnikovac (Petar Hektorović, Marinov sin, vlastitim troškom i marom sagradio je za upotrebu sebi i prijateljima, latinski je natpis na ulazu u ribnjak) a ostavio potomcima kao zatvoreni i zaokruženi mikrokozmos posvećen Stvoritelju svega (najveći latinski natpis na pročelju Tvrdalja).
Ta graditeljska ideja koja je prvenstveno pjesnička, realizirana je u tvrdom kamenu, bez suvišnih ukrasa, s mnoštvo kamenih natpisa na latinskom i hrvatskom jeziku (prvi hrvatski natpis u kamenu pisani latinicom!).
U tom zatvorenom svijetu osigurao je mjesta za putnike i siromahe, za ptice i ribe, odabrano bilje i odabrane svete žene. Sve se to krije iza strogih zidova pročelja, koja su se nekada ogledala u mirnoj vodi uvale pred Tvrdljem. Renesansna visoka terasa s kruništem, Altana, mala kula iza nje i barokna kuća koju su nasljednici podigli nad visokim obrambenim zidom Tvrdlja.
Unutrašnjost Tvrdlja, kuće pjesnika, te zbog brojnosti natpisa, kuće knjige, svojom je razigranošču sušta suprotnost jednostavnosti pročelja. Ribnjak, okružen trijemom, u kojem slobodno žive ribe (cipli), mala kula nad njim, s kamenim gnijezdima za golubove i rupama za vrapce, perivoj s biljem koje su mu slali njegovi prijatelji dubrovački pjesnici, i opet natpisi na sve strane ribnjaka, od kojih najveći opominje na prolaznost: “Imaj na umu da ne spašava ni bogatstvo ni svjetska slava ni ljepota ni dob, jer smrt sve grabi”.